Kakva je percepcija civilnog sektora u Srbiji, da li građani i građanke razumeju rad organizacija civilnog društva (OCD), šta su za njih najveći problemi u Srbiji, da li su spremni da učestvuju u javnom životu, koliko se osećaju spremnim i sposobnim da donose odluke ili pokreću inicijative u njihovim lokalnim sredinama ili državi, koliko imaju poverenja u institucije?
Ovo su neka od pitanja koja smo tokom juna, u sradnji sa agencijama ProPozitiv i BIRODI, postavili građanima kako bismo uvideli u kojoj meri se, u odnosu na ranija istraživanja, promenio odnos građana prema radu OCD. Evo nekih od najznačajnijih rezultata:
Dobra vest je da blago raste broj građana koji uopšte znaju šta je OCD (sa 56% u 2009 na 58% u 2014) no i dalje veliki broj ispitanika, čak 54% misli da OCD ne može da pomogne u rešavanju njihovih problema i problema njihove porodice.
Građani, ipak, vide da je delovanje civilnog sektora „više korisno nego štetno“ u oblastima: zaštite dečijih prava, smanjenja nasilja u porodici, poboljšanja uslova za ljude sa posebnim potrebama, zaštiti životne sredine,…
Još jedna dobra vest je što među građanima postoji blag rast u broju onih koji su preduzeli neku akciju da bi rešili neki problem u svojoj zajednici (sa 11% u 2009 na 16% u 2014 godini); evidentan je i rast u broju onih koji navode da su zajedno sa drugim osobama iz njihove zajednice učinili nešto za dobrobit cele zajednice(sa 16% u 2009 na 24% u 2014 godini).
A postoji i značajan rast u broju građana koji bi posvetili svoje vreme (sa 54% u 2009 na 61% u 2014 godini) i svoj novac (sa 59% u 2009 na 73% u 2014 godini) nekom projektu koji ima za cilj da poboljša život drugim ljudima u vašoj zajednici ali vama ne donosi neku neposrednu korist.
Mladi, obrazovani i oni koji znaju šta je NVO su značajno više aktivniji i spremniji na participaciju u poređenju sa opštom populacijom.
Ceo tekst možete pročitati na sajtu ISC Srbija