Zatvori u Srbiji još uvek su prenaseljeni sa trenutnim brojem od oko 10.400 zatvorenih lica, iako poslednjih godina postoji tendencija njihovog rasterećenja, govore podaci Beogradskog centra za ljudska prava.
Na konfereciji za novinare u Medija centru ta nevladina organizacija predstavila je mere primenjene u Holandij i Nemačkoj, zemljama sa najboljim primerima rešavanja prenaseljenosti zatvora, kao i i izveštaj koji govori o promovisanju primene alternativnih sankcija za potrebe Parlamentarne skupštine Saveta Evrope.
Nikola Kovačević iz Beogradskog centra za ljudska prava naveo je da u Srbiji na 100.000 stanovnika dolazi oko 140 zatvorenih lica (pritvorenika i osuđenika) dok u Holandiji, koja ima 17 miliona stanovnika, na 100.000 dolazi 75 zatvorenih lica, a u Nemačkoj 88.
Nemačka i Holandija, koje su se suočavale sa istim problemeom kao Srbija, pre desetak godina počele su da primenjuju određene mere kojima su praktično prepolovile broj zatvorske populacije, odnosno smanjile u velikoj meri.
Holandija je 2005. imala preko 20.000 zatvorenih lica, što je prevazilazilo njene kapacitete za 23 odsto.
Primenom adekvatnih mera i kaznene politike, kao što su odustajanje od krivičnog gonjenja, ređa upotreba i kraće trajanje pritvora, uslovna osuda, automatski otpust nakon izdržane dve trećine kazne i novčana kazna, dovele su do drastičnog smanjenja zatvorenih lica na broj od 12.638.
Nevena Nikolić iz Beogradskog centra za ljudska prava navela je da je Nemačka federacija koja ima oko 82 miliona stanovnika, 31. decembra 2013. imala 62.632 zatvorena lica, a ima kapacitete da primi više od 78.099.
Međutim, broj zatvorenih lica od 81.176 je pre desetak godina prevazilazio zatvorske kapacitete, ali je njihov broj značajno smanjen zahvaljujući doslednoj promeni nekoliko mera, navela je Nikolić.
Te mere su takozvano izricanje krivične naredbe koja se donosi bez prethodnog suđenja za dela za koja je zaprećena kazna do godinu dana zatvora, obustavljanje krivičnog godnjenja kada ne postoji snažan javni interes za tim.
Zatim u Nemačkoj je krivično zakonodavstvo koncipirano tako da podstiče sudije da ne izriču kratke kazne zatvora, odnosno da se, na primer, izvršenje kazne od dve godine zatvora odlaže odnosno obustavlja ukoliko se osuđeni ponaša po uslovima koje pred njega postavi sud.
Međutim, u Nemačkoj je poslednjih desetak godina najprimenjivija novčana kazna koja se izriče u više od 80 odsto slučajeva.
Pomenuti niz mera i alternativnih sankcija postoji i u Srbiji, kao što su kućni pritvor, kućni zatvor, uslovna osuda sa ili bez zaštitnog nadzora, oportunitet i drugi.
Izvor: Tanjug