Mastrihtskim ugovorom ili Ugovorom o Evropskoj uniji, koji je stupio na snagu pre 20 godina, EU je otišla korak dalje od svog prvobitnog ekonomskog cilja, stvaranja jedinstvenog tržišta, a u prvi plan su izbile i njene političke ambicije. U dugoj istoriji evropskog projekta taj ugovor predstavlja veliku prekretnicu zbog stvaranja jedinstvene valute, moćnog simbola i ključnog koraka napred u evropskoj integraciji. Međutim, 20 godina posle, EU teško pronalazi novi projekt koji bi podstakao izgradnju Unije, posustale zbog krize i rastućeg nepoverenja građana.
Ugovor o Evropskoj uniji potpisan je u Mastrihtu 7. februara 1992. godine a stupio je na snagu 1. novembra 1993. godine.
Sklapanje novog ugovora je usledilo nakon promena na spoljnom i unutrašnjem planu, poput pada komunističkih vlasti u istočnoj Evropi i ujedinjena Nemačka. Na unutrašnjem planu članice su želele da se napredak ostvaren primenom ranijih ugovora dopuni drugim reformama.
Ugovorom iz Mastrihta je ustanovljena Evropska unija na "tri stuba" – Evropska zajednica, zajednička spoljna i bezbednosna politika i pravosuđe i unutrašnji poslovi, kao kombinacija nadnacionalnog i međuvladinog pristupa, a tu strukturu je zadržala sve do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. decembra 2009. godine.
Mastrihtskim ugovorom koji se sastoji od preambule i sedam poglavlja, uvodi se koncept evropskog državljanstva i daje veća uloga Evropskom parlamentu, piše na zvaničnom sajtu EU.
Evropska ekonomska zajednica (EEZ) postaje Evropska zajednica (EZ).
Ugovor se odnosi na pet ključnih ciljeva: jačanje demokratskog legitimiteta institucija i njihove efikasnosti, uspostavljanje ekonomske i monetarne unije, razvoj socijalne dimenzije i uspostavljanje zajedničke spoljne i bezbednosne politike.
Opširnije o Mastrihtskom ugovoru možete pročitati na portalu euractiv.rs.