Beograd, 10. maj 2020. – Iako zvanično pobeđen 9. maja 1945. godine, fašizam je u savremenom svetu promenio formu, ali mu je ćud ostala ista.
Prisutan je svuda gde su ugrožena zakonima zagarantovana ljudska prava poput kršenja slobode govora, prava migranata i manjinskih društvenih grupa, s tim da novi oblici fašizma ne moraju biti očigledni.
Suptilno nametanje određenih ideja dovodi do toga da širi slojevi društva počnu da prihvataju etičke principe u korist struktura koje imaju moć. Proces menjanja percepcije populacije najčešće se sprovodi putem mainstream medija.
Poznato?
Malo je reći da nam se navedeno samo čini poznato – naša, balkanska društva su u osnovi svog funkcionisanja fašistička. Mediji sa nacionalnom frekvencijom su kontrolisani; nacionalizam nam se kontinuirano servira kao ključna vrednost države; nepotizam, partokratija i korupcija su golim okom vidljive pojave; intelektualci su predmet podsmeha i prezira; korporativni interesi su debelo zaštićeni, dok su radnici obespravljeni i praktično u vlasništvu poslodavaca; seksizam buja; izborni procesi se temelje na ucenama i prevarama, a ne na demokratskim principima, dok se ultradesničarskim organizacijama omogućava ulazak u politički prostor:
„Zato antifašizam nije anahron, nego je potreban i jednako živ i danas“, kaže Marija Srdić, koordinatorka Antifašističke koalicije iz Srbije.
Iako je fašizam vojnički poražen u Drugom svetskom ratu, Srdić kaže da pretnja od fašizma time nije nestala i da, samim tim, antifašizam kao progresivna ideja i moralni stav, podrazumeva stalno širenje baze slobode i tolerancije.
U čemu se ogleda antifašistička borba danas? Šta ste postavili kao ključni zadatak?
Ako govorimo o praktičnom delovanju antifašista u našem vremenu i na našem prostoru, pored brižljivog i upornog negovanja antifašističke tradicije, očuvanja sećanja na veličanstvenu borbu i pobedu antifašističkog pokreta Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, naš stalni zadatak je suprotstavljanje reviziji istorije i s tim u vezi rehabilitaciji i veličanju zločinaca fašističkih pokreta na tlu bivše Jugoslavije, poput Draže Mihajlovića, Milana Nedića, Dimitrija Ljotića, Ante Pavelića, kardinala Alojza Stepinca ili, kako je to nedavno učinjeno, Filipa Lukasa.
Intervju sa Marijom Srdić, u celosti,možete pročitati na portalu Autonomija.