Zemlje članice EU unapredile su sistem trgovine dozvolama za emisiju ugljen-dioksida, ali i dalje postoje krupni propusti koji omogućavaju velike prevare i pronevere novca, upozorio je Evropski revizorski sud.
Prevelika ponuda dozvola za emisije usled slabije ekonomske aktivnosti, piramidalne prevare, utaje PDV-a i manjkavosti u kontroli navode se kao ključni problemi ovog tržišta, koje je najveće tržište emisija na svetu sa obrtom od 90 milijardi evra u 2010.
Evropsko tržište trgovine emisijama ugljen-dioksida uspostavljeno je u januaru 2005. godine, kao jedan od mehanizama da bi se postiglo smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte za 8% do 2012. u odnosu na 1990. godinu.
U okviru ovog tržišta postavljena su ograničenja ispuštanja štetnih gasova za industrije koje troše mnogo energije, poput čelika, cementa i proizvodnje struje. Postrojenja koja zagađuju manje nego što im je dozvoljeno mogu prodavati višak svojih emisija onima kojima je to potrebno. Jedna dozvola pokriva emisiju jedne tone ugljen dioksida.
Revizori ukazuju da uprkos uspostavljenom mehanizmu, i dalje nema jasne pravne definicije dozvole za ispuštanje gasova, u smislu pravnog statusa i prirode. U Francuskoj i Velikoj Britaniji odlike dozvola za emitovanja usaglašene su sa svojstvima imovine, i tako se sa njima postupa. Međutim, ovakve pravne definicije uglavnom nema u drugim zemljama članicama.
Problem predstavlja i nedovoljna ekonomska aktivnost, jer je nakon recesije bila isuviše velika ponuda dozvola, pa je i cena stagnirala na 7 evra po toni. Cena je na primer 2008. iznosila 22 evra, a 2012. samo pet evra. Viša cena, kako se ističe, predstavlja veći podsticaj za ulagaje u tehnologije kojima se emisije smanjuju, što je jedan od osnovnih ciljeva ovog mehanizma.
Izvor: euractiv.rs