Novi Sad, 17. januar 2019. – Politička sociološkinja Ana Dević, koja je istraživala veze radikalne desnice u Srbiji sa ekstremnom desnicom u Ruskoj federaciji, ocenila je da je radikalizacija desnice globalna pojava, ali da u našim okvirima ima određene specifičnosti jer se bazira na antikomunizmu i na postepenoj rehabilitaciji fašizma.
Uz to, te specifičnosti, kako je ukazala, čine ratovi 90-ih, genocid, rehomogenizacija etničkih prostora i klerikalizacije novih država koje te procese legitmišu.
Prema njenim rečima, kad je reč o Rusiji, veza postoji utoliko što tamo takođe postoji poteba za amnezijom komunističkog perioda, a s druge zagovaranje vaskrsenje značaja Sovjetskog saveza ali samo u delu koji se ondnosi na njegovu vojnu moć.
“Mi , pak, ne priznajemo da su nas oslobodili partizani, već tokom poseta Putina pobedu nad fašizmom delegiramo crvenoarmejcima”, navela je Ana Dević predstavljajući rezultate istraživanja “Evroazijska krila Srbije: Srpski afiniteti prema ruskoj radikalnoj desnici”.
Ona napominje da se veza između desničarskih grupacija iz Srbije i Rusije odnosi i na mejnstrim i na radikalanu desnicu, a koja ne može postojati bez političke podrške.
“Veze sa ektremističkom radikalnom desnicom takođe postoje. Nakon zabrane Obraza najistaknutija grupa iz Srbije u tom pogledu je organizacija Naši, čiji predstavnici su boravili u Rusiji na poziv tamošnje ekstremističke organizacije. U Rusiji postoji oko tri hiljade takozvanih vojno-duhovnih kampova, što je bila inspiracija i našim organizacijama da takve kampove otvaraju i u Srbiji”, navela je Ana Dević.
Istraživačica Nike Ventholt kazala je da njeno istraživanje “Prošlost u službi ekstremnih ideja u Srbiji: Narativi o istorijskom nasilju kod desničarskih ekstremista i islamista” pokazalo da je ovim grupacijama zajedničko da koriste istoriju kako bi opravdali svoje delovanje.
Takođe, ukazala je i da nastupi političkih predstavnika u Skupštini Srbiji često sadrže neprijateljski narativ.
“U političkom govoru pojavljuje se neprijateljski narativ, ranije prema komunizmu, pa potom prema Hrvatima, koji se nazivaju ustašama, zatim prema zapadu, a u nešto manjoj meri i prema muslimanima, pre svega Albancima”, kazala je ona.
Dodala je da je i kod nekih partija nacionalistička agenda vezana za odnos prema Drugom svetskom ratu i socijalističkoj prošlosti.
Takav narativ, prema njenim rečima, na nivou ekstremističkih grupa, manifestuje se kroz reviziju istorije i slavljenje kolaboracionista poput Milana Nedića.
Džihadističke grupe, dodaje, u velikoj meri deluju preko veb sajtova, koje koriste za indoktrinaciju mladih.
Politikološkinja Marija Đorić ocenila je da fenomen ekstremiza nije imanentan samo Srbiji, već i širem regionu, pa i svetu, te da ekstremisti internacionalno veoma dobro sarađuju. Dodaje da je na balkanskim prostorima savremeni ekstremizam posledica ratnih dešavanja.
“Ekstremizam je uvek povezan sa nasiljem i veoma je opasan jer je on uvertira terorizma”, istakla je ona.
Smatra da u Srbiji postoje dve grupe ekstremista: nacifašističke organizacije i pokreti, među kojima je navela primer Nacionalnog stroja, koje su marginalne, dok je rasprostranjenija grupacija klerikalno-nacionalisitčka, koja je bila dominantna i 90-ih.
“Problem je ta kvazi demokratija iza koje se kriju. Problem je i što određene partije stoje kao kišobran nad tim desničarskim pokretima. Mnogo je sakrivenog ispod fenomena ekstremne desnice”, istakla je Marija Đorić.
Prezentacija istraživačkih radova urađenih u okviru projekta “Borba protiv nasilnog ekstremizma u Srbiji – rano upozoravanje i prevencija” koji sprovodi Misija OEBS, održana je u Medija centru Vojvodine u Novom Sadu, preneo je portal Autonomija.