U utorak 15. aprila sa početkom u 12 časova u Amfiteatru Centralne zgrade Univerziteta u Novom Sadu (ul. Dr Zorana Đinđića bb) održava se projekcija filma Životi vredni življenja (Lives Worth Living) u režiji Erika Njudela.
Projekciju organizuju Centar živeti uspravno iz Novog Sada i Novosadska novinarska škola u okviru projekta „Ja govorim u svoje ime” podržanog od strane Mobility International USA (MIUSA) i Američke ambasade u Beogradu.
Onesposobljeni ljudi jedna su od najvećih manjina u Sjedinjenim Državama. Međutim, najvećim delom američke istorije, oni su predstavljali milionsku potklasu bez pristupa svakodnevnim stvarima koje većina građana uzima zdravo za gotovo: školama, stambenim zgradama, javnom prevozu i drugome.
Neki su prisilno sterilisani prema državnim zakonima. Drugi su zatvoreni u užasavajuće ustanove gde su bili napušteni i zaboravljeni. Nakon Drugog svedskog rata, međutim, stvari su počele da se menjaju zahvaljujući maloj grupi odlučnih ljudi sa nepokolebljivom odlučnošću da žive živote kao svi ostali, i da oslobode sve onesposobljene Amerikance ograničenja koja je njihova vlada odbila da ukloni.
Film Životi vredni življenja prati razvoj svesti ovih pionira koji su shvatili da moraju da rade zajedno da bi promenili svet. Demonstracijama i bitkama za zakone, zajednica za prava onseposobljenih osigurala je jednaka ljudska prava za sve onesposobljene ljude. Zahvaljujući njihovim naporima, desetine miliona života ljudi je promenjeno.
Ovaj film je usmena istorija, koju pričaju lično mitski heroji pokreta i ilustrovana je upotrebom retkih arhivskih snimaka.
U glavnoj ulozi je Fred Fej, koji je pretrpeo povredu kičmene moždine 1961. u sedamnaestoj godini, i koji je jednostavno odbio da bude proteran na sporedne koloseke života samo zato što nije mogao da hoda. Decenijama se neumorno borio za jednaka prava, pristup i prilike za onesposobljene, uključujući i lobiranje za programe koji dozvoljavaju onesposobljenim osobama da samostalno žive (Fred je umro 20. avgusta 2011, film je njemu posvećen).
U jednoj od uloga je takođe Ed Roberts, koji je osnovao pokret za samostalni život na Berkliju i takođe se smatra ocem pokreta za prava onesposobljenih osoba. Podsećajući na snimke Martina Lutera Kinga koji maršira na Selmu, vidimo demostrante koji izlaze iz kolica i vuku se hrabro uz stepenice; gledamo aktiviste kvadriplegičare koji manevrišu svojim kolicima ispred autobusa javnog prevoza koji nisu opremljeni da ih prime.
Film se završava dramatičnom bitkom za Zakon o onesposobljenim Amerikancima, jednom od najvažnijih zakona o ljudskim pravima u američkoj istoriji. Hiljade pojedinaca koji su se okupili da promene stavove i zakone pokazali su snagu humanosti, saradnje i samoodređenja i šta se može postići protiv naizgled nesavladivih prepreka.