Beograd, 17. septembar 2019. – S jedne strane zaglušujuća buka „totalne propagande“ autokratske vlasti.
S druge, opozicija koja na paradoksalan način preuzima režimsku konfliktnu matricu.
Da li društvo u Srbiji srlja u unutrašnji konflikt?
„Teško je proceniti koliki je potencijal za unutrašnji društveni konflikt, jer on zavisi od mnogo faktora, ali osnova je postavljena i ona se ogleda u komunikacijskom raspolućivanju društva“, kaže za DW komunikološkinja Jelena Kleut, profesorka na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Prema njenim rečima, s jedne strane je snažna, planirana i strogo kontrolisana „medijska strategija“ vladajuće stranke. Ona počiva na kupovini medija i „upumpavanju“ državnog novca u medije preko projektnog sufinansiranja sadržaja i na druge nedozvoljene načine.
„Ti mediji potom postaju deo propagandne mašine koja javnost plaši ratovima, spoljašnjim i unutrašnjim neprijateljima, a kao jedino rešenje za te lažne pretnje nudi predsednika Vučića. S druge strane, opoziciona sfera u celosti je fokusirana na Vučića i stičem utisak da se i tu javlja jedna totalizujuća ideja koja bi se danas mogla sažeti u sintagmi: ’Ko nije za bojkot, taj je za Vučića’“, navodi Jelena Kleut.
Tekst Dinka Gruhonjića, u celosti, možete pročitati na sajtu dw.com.