Svaka deseta osoba u svetu pati od nekog mentalnog poremećaja ali samo 1% zaposlenih u zdravstvu rade kao psihijatri, profesionalni terapeuti ili socijalni radnici, pokazao je novi izveštaj Svetske zdravstvene organizacije (SZO) u kojem se upozorava na sve veću nejednakost u mogućnostima lečenja mentalnih bolesti. U svetu u proseku na 100.000 stanovnika radi devet psihijatara ili terapeuta ali su razlike od zemlje do zemlje velike iako od ozbiljnih bolesti podjednako pate i u bogatim i u siromašnim zemljama.
Sa problemima u zdravstvu, pa i kada je reč o mentalnim poremećajima, sreću se i bogatije zemlje, uključujući evropske u kojima je pristup zdravstvu u uslovima krize otežan.
Jedno evropsko istraživanje ukazalo je na vezu ekonomske krize i mentalnog zdravlja, posebno mladih ljudi koji imaju slabe perspektive za posao. Istraživanja je takođe potvrdilo da dugotrajna nezaposleniost predstavlja rizik za mentalno zdravlje ljudi.
Istovremeno evropski stručnjaci upozoravaju na rizike koje nosi smanjenje davanja za prevenciju bolesti.
Najsiromašnije zemlje sveta imaju u proseku jednog psihijatra na 100.000 ljudi, prema Atlasu mentalnog zdravlja 2014 Svetske zdravstvene organizacije. U izveštaju se upozorava da je lečenje mentalnih bolesti privilegija građana bogatih zemalja, gde u proseku rade 52 psihijatra na 100.000 ljudi.
Direktor odeljenja za mentalno zdravlje i zloupotrebu narkotika SZO Šekar Saksena smatra da je veliki jaz između bogatih i siromašnih u pristupu mentalnoj nezi neprihvatljiv.
Prema rečima Saksene, siromašne zemlje imaju prilično ograničen pristup specijalistima i lečenjima mentalnih oboljenja. On kaže da je najznačajnija prepreka u pružanju usluga tim ljudima nedostatak radnika zaposlenih u psihijatriji.
SZO je zahtevala od međunarodnih donatora da povećaju finansiranje psihijatrijskih usluga u siromašnim zemljama u kojima nedostatak u budžetima otežava onima kojima su te usluge potrebne.
"Ozbiljne mentalne bolesti, poput psihoze, bipolarnog poremećaja i teške depresije, manje-više su pođednako rasprostranjene u celom svetu, tako da nije istina da razvijene zemlje imaju veći problem", istakao je doktor Saksena.
Kako se navodi u izveštaju, humanitarne krize, poput sukoba u Siriji ili tajfuna Hajan na Filipinima, uništile su sisteme mentalne nege u mnogim državama.
"Veoma smo zabrinuti zbog povećanog broja sukoba i prirodnih katastrofa, kao i stresnih posledica koje imaju na zajednicu", kaže Saksena.
Bogate zemlje imaju u proseku 40 puta više kreveta na raspolaganju za lečenje mentalnih oboljenja nego siromašne, pokazuju podaci SZO.
"Sveprožimajuća stigmatizacija ljudi sa mentalnim oboljenjima onemogućava da mentalno zdravlje zauzme važnu ulogu u politikama i odvraća ljude sa mentalnim problemima od traženja pomoći", rekao je Saksena.
"Oni misle da će biti diskriminisani ukoliko otkriju da imaju mentalni poremećaj i da će, na neki način, opasti njihova vrednost u društvu", dodao je direktor SZO za mentalno zdravlje.
Sveobuhvatnim akcionim planom SZO za period 2013-20. predlaže se unapređenje upravljanja u oblasti mentalnog zdravlja i daje prirotet uslugama na lokalnom nivou, kao i novim istraživanjima.
Prema rečima Saksene, psihijatrijsko lečenje na lokalnom nivou, koje se pokazalo uspešnim u zemljama poput Etiopije i Šri Lanke, ima maksimalan pozitivan uticaj u siromašnim zemljama jer je verovatnoća da psihijatri ili terapeuti ostanu u zajednici veća.
Ciljevi održivog razvoja, koji treba da budu ratifikovani u septembru na samitu UN u Njujorku pre nego što stupe na snagu u januaru 2016. godine, uključuju i unapređenje mentalnog zdravlja i blagostanja.
"Mentalnom zdravlju treba da se posveti veća pažnja i do toga treba da dođe u svim zemljama, bez obzira na to da li spadaju u siromašne ili bogate. To znači, pre svega, da treba da bude dostupno više izvora i da u svakoj zemlji treba da budu napravljeni strateški planovi u cilju širenja i unapređenja usluga u oblasti mentalnog zdravlja", istakao je Saksena.
Podaci Evropske statističke službe pokazuju da je u bolnicama u Evropskoj uniji u 2011. bilo 369.000 kreveta na odeljenjima psihijatrije, što je 13,6% ukupnog broja bolničkih kreveta. Udeo broja kreveta na psihijatriji u ukupnom premašuje četvrtinu na Malti (32%), u Holandiji (30%) i Belgiji (27,5%). Istovremeno je taj udeo značajno manji u Italiji (2,9%) i Mađarskoj (4,6%).
Statistike pokazuju i da je između 2006. i 2011. broj kreveta na odeljenjima psihijatrije posmatran prema populaciji smanjen u većini članica EU osim u Nemačkoj i Hrvatskoj, gde je povećan za više od deset kreveta na 100.000 stanovnika, kao i Litvaniji, Holandiji, Austriji i Rumuniji.
Statistike pokazuju i da je 2012. iz bolnica u EU otpušteno oko 3,4 miliona pacijenata sa mentalnim i poremaćijima ponašanja.
Pacijenti otpušteni iz bolnica sa lečenja mentalnih i poremećaja u ponašanju činili su 7,4% broja otpušenih sa bolničkog lečenja u Finskoj i 8,7% u Letoniji ali i 1,1-1,2% u Portugaliji, Danskoj i Holandiji i samo 0,1% na Kipru.