Potrebno je preispitati potrebu postojanja komunalne policije, uraditi ozbiljnu analizu, pa krenuti u izradu zakonskog okvira.
Promocija početka rada komunalne policije u Srbiji održana je u novembru 2010. godine. Tadašnji ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu Milan Marković istakao je da očekuje kvalitetniji život u lepšem okruženju zahvaljujući komunalnim policajcima. Istom prilikom nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić naglasio je da formiranje komunalne policije predstavlja veliko olakšanje za redovnu policiju jer ona nema dovoljno kapaciteta da se bavi komunalnim redom. Sve je bajno i sjajno na početku.
Dve godine kasnije građani su pokrenuli internet peticiju za ukidanje komunalne policije koja trenutno broji više od 17 hiljada potpisa. Zašto? Dovoljno je pročitati medijske naslove, gde je samo početak bio dobar: povratak našeg bobija. Posle toga ređali su se negativni naslovi. Komunalna policija pretukla čoveka zato što nije hteo da izađe iz autobusa. Komunalna policija tuče dedu na ulici jer je prodavao dulek. Komunalni policajci pretukli izbeglicu uličnog prodavca. Komunalna policija ne odustaje od primene sile. Jedinica za borbu protiv građana. Stanje je uznemirujuće i traje već nekoliko godina.
Zbog ovakvih medijskih naslova i preporuke Zaštitnika građana za razrešenje načelnika komunalne policije u Beogradu jer je povredio prava građana potrebno je preispitati potrebu da komunalna policija postoji. Komunalni policajci obavljaju svoje poslove već pet godina. Do sada nije urađena ozbiljna analiza o tome da li je komunalni red povećan ili smanjen, te koji je efekat rada komunalne policije, niti koliko građani imaju poverenja u ovu službu. Na taj način se objašnjava svrha komunalne policije i njena učinkovitost.
Umesto analize efekata rada komunalne policije, ide se u drugu krajnost. Povećavaju se ovlašćenja komunalne policije. U planu je zapošljavanje novih komunalnih policajaca. Predviđen je povlašćen prijem za nekadašnje radnike policije i vojske, pri čemu se spominju priče da će otpušteni policajci sa dosijeima preći u komunalnu policiju. Komunalni policajci mogu da rade i u civilu. Gradonačelnik Beograda Siniša Mali je istakao da sve ove izmene teže ka tome građani budu sigurniji, a grad uređeniji. Ponavlja se ista priča kao prilikom promocije komunalne policije, iz šupljeg u prazno.
Problem je u tome što se pisci poslednjih izmena zakona o komunalnoj nisu potrudili da građanima objasne zašto je važno povećati broj komunalnih policajaca, legitimisati prekršioce ili ih privesti prekršajnom sudu. U Beogradu trenutno radi 317, i traži se još 1000 komunalnih policajaca. Logično je postaviti pitanje da li građani Beograda treba da brinu zbog komunalnih problema jer povećanje broja komunalnih policajaca automatski ne znači, na primer, bolje odvođenje otpadnih i atmosferskih voda. Komunalna policija se ne bavi kriminalističkim istragama pa da obavlja svoje poslove u civilu. Ovim izmenama kontrola rada komunalnih policajaca nije uopšte unapređena iako je zabeleženo niz incidenata.
Fokus neke buduće analize bi trebalo da bude na sposobnostima komunalnih policajaca da upotrebe silu jer je očigledno da tu postoje manjkavosti. Demonstracija sile nije rešenje za, na primer, poboljšanje kontrole karata u gradskom prevozu. Prema Zakonu o komunalnoj policiji, komunalni policajci mogu da upotrebe silu, i to fizičku snagu (borilačke veštine), službene palice (pendrek) i sredstva za vezivanje (lisice i slično).
Međutim, nepotrebna je upotreba sile prilikom kontrole karata u gradskom prevozu. To ukazuje da postoje nedostaci u obuci komunalnih policajaca jer ovakve situacije bi trebalo da se rešavaju komunikacijom i medijacijom, a ne silom, koja veoma često može da bude i kontraproduktivna. U obuci komunalnih policajaca za odbrambene veštine predviđeno je 70 časova, a za veštine komunikacije 45 časova.
Sila je samo poslednje rešenje, kada su sva ostala zakonska ovlašćenja iskorišćena. Sila veoma često ima kontraefekat: nered umesto reda.
Autor: Saša Đorđević, istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku
Izvor: Mreža za istraživanje kriminala i korupcije – KRIK