Hrvatska: Podržavljenje organizacija civilnog društva

civilno društvo

Ministarstvo finansija Republike Hrvatske je svim neprofitnim organizacijama detaljno propisalo obaveznu formu u kojoj će planirati, voditi i proveravati svoje finansijsko poslovanje.

 

Dok je javnost bila okupirana predizbornim prepucavanjima, 22. oktobra Ministarstvo finansija Republike Hrvatske usvojilo je dokument čije bi postavke mogle značajno uticati na svakodnevno delovanje, ali i dugoročni razvoj organizovanog civilnog društva u Hrvatskoj.

Reč je o dokumentu teško razumljivog naslova, "Pravilniku o sustavu financijskog upravljanja i kontrola te izradi i izvršavanju financijskih planova neprofitnih organizacija", najnovijoj meri u okviru onog što mediji popularno nazivaju uvođenjem reda u udruženja, odnosno, službenim jezikom – uređenjem pitanja transparentnog uvida u trošenje sredstava iz javnih izvora dodeljenih organizacijama civilnoga društva (Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2012.-2016.), piše Tomislav Domes za Kulturpunkt. 

Pravilnikom se dodatno uređuju dve grupe obaveza proizašlih iz Zakona o financijskom upravljanju i računovodstvu neprofitnih organizacija  usvojenog prošle godine. To su: prvo, samoprocena sistema finansijskog upravljanja, drugo, metodologija sastavljanja, usvajanja i sprovođenje finansijskog plana. Drugim rečima, Ministarstvo finansija Republike Hrvatske je svim neprofitnim organizacijama detaljno propisalo obaveznu formu u kojoj će planirati, voditi i proveravati svoje finansijsko poslovanje. Za nepoštovanje te obavezne forme propisane su novčane kazne do 200 hiljada kuna (oko  26 hiljada evra).

Pravilnikom je, u svrhu samoprocene sustava finansijskog upravljanja, organizacijama propisana obaveza redovnog popunjavanja upitnika od 42 pitanja koji do zadnjeg detalja prati – i ustvari definiše – celokupni proces finansijskog planiranja, izvršavanja, upravljanja i izveštavanja. Neka od tih pitanja spuštaju se na sam mikro-nivo administracije bez ikakvog zakonskog utemeljenja, pa se, na primer,  zahteva da se za svaki račun obavlja "matematička kontrola ispravnosti iznosa […]" ili da je nabavljena oprema "instalirana i u upotrebi". Cilj samoprocene je, kako stoji u samom Pravilniku "potvrda da se sredstva koriste zakonito, namenski i svrsishodno, kao i  da sistem finansijskog upravljanja i kontrola funkcioniše efikasno i delotvorno". 

Ovakvo detaljisanje i hipernormiranje finansijskog poslovanja usmereno na unapređenje svrsishodnosti, delotvornosti i efikasnosti, međutim nije osmišljeno specifično za neprofitni sektor. Struktura i sadržaj upitnika, pa i njegova svrha, slede obrazac koji je uveden za budžet i budžetske korisnike, odnosno javni sektor – kroz obavezu sastavljanja i predaje Izjave o fiskalnoj odgovornosti. 

I – šta je sporno u tome da se dobre prakse iz javnog sektora preslikaju na neprofitni? – moguće je da ćete se zapitati.

Krenimo redom.

Neprofitne organizacije – što se u više od 90 posto slučajeva odnosi na udruženja – nisu budžetski korisnici niti spadaju u javni sektor.

One su, baš kao i privatna preduzeća, pravne osobe privatnog prava. Njih nije osnovala država kako bi delovale u interesu birača ili poreskih obveznika. One su nastale slobodnim i dobrovoljnim udruživanjem građana koji su se odlučili angažovati oko zajedničkih ciljeva. Ključna razlika između njih i privrednih društava u privatnom vlasništvu nije ta da jedni troše javni novac, a drugi ne, već da neprofitne organizacije ne deluju kako bi ostvarile profit. 

Brojne privatne organizacije, što uključuje i privredna društva i udrženja, među ostalim primaju i javni novac.

Jedan od instrumenata javnog finansiranja, među ostalim i udruženja, su javni konkursi za programe i projekte na osnovu javnih potreba koje formulšu javni donatori (ministarstva, gradovi, opštine, vladine kancelarije i slično). Za namensko trošenje tog novca udruženja i druge neprofitne organizacije polažu račune donatorima putem sistema narativnog i finansijskog izveštavanja koji je detaljno propisan. Sami javni donatori obveznici su fiskalne odgovornosti, čime se osigurava namensko, svrsishodno i zakonito trošenje javnih sredstava, pa i onih transferisanih neprofitnim organizacijama.

Istovremeno, mnoge privatne neprofitne organizacije finansiraju se na drugačije načine: članarinama, donacijama građana i privatnog sektora, sponzorstvima, privrednim delatnostima i slično. Na primer, udeo javnog novca u ukupnim prihodima neprofitnih organizacija je 2012. bio oko 13 posto. Stoga je stavljanje znaka jednakosti između neprofitnog statusa i trošenja javnog novca promašeno.

Međutim, dok su sve neprofitne organizacije, bez obzira na izvore njihovih sredstava uključene u pojednostavljeni sistem fiskalne odgovornosti, nikakav sličan sistem ne postoji za privatna privredna društva.

Nikome u Hrvatskoj ne bi palo na pamet da preduzećima propisuje kako i kada će donositi svoje finansijske planove, kako će sprovoditi kontrolu svog unutrašnjeg sistema upravljanja ili da proverava svrsishodnost, delotvornost ili efikasnost njihovog delovanja. Takvo bi zadiranje države u unutrašnja pitanja upravljanja privatnim profitnim organizacijama predstavljalo narušavanje slobode privatnog preduzetništva – odnosno takozvano stvaranje antipreduzetničke klime. No dok se politički diskurs o slobodi preduzetništva fokusira na rast i stvaranje radnih mesta kroz olakšavanje poslovanja, smanjenje barijera, pa i kroz državne finansijske potpore (!), razgovor o slobodi udruživanja vrti se oko stavljanja pod stroži nadzor.

Primena fiskalne odgovornosti na sve privatne organizacije koje nisu osnovane sa svrhom sticanja dobiti, bez obzira troše li javna sredstva ili ne, neopravdana je i štetna. Tako su nezavisnim organizacijama osnovanim na osnovu ustavnog prava na slobodno udruživanje (član 42. Ustava RH) nametnuta stroga pravila finansijskog upravljanja osmišljena za sasvim drugu svrhu: kako bi naterala ministarstva, državne kancelarije i agencije, županije, opštine i gradove, javne škole i muzeje, da novcem poreskih obveznika upravljaju u javnom interesu. Time je ugroženo ostvarenje navedenog ustavnog prava, kao i ostvarenje načela nezavisnosti udruženja propisanog članom 6. Zakona o udrugama.

Primena Zakona i Pravilnika predstavlja prepreku organizacijama u više aspekata delovanja. Pre svega, značajno smanjuje fleksibilnost redovnog poslovanja, uslovljuje organizacijama izdvajanje značajnije količine sredstava i vremena za servisiranje dodatnih administrativnih potreba kao i dodatno ulaganje u osposobljavanje osoba angažovanih u radu organizacija. Istovremeno, te dodatne obaveze ni na koji način ne uzimaju u obzir razlike u strukturi, programskom delovanju i izvorima finansiranja kao ni ukupnim kapacitetima organizacija, stavljajući identičan set strogih pravila (smišljenih za javni sektor) pred izuzetno heterogenu skupinu privatnih pravnih osoba, čija je jedina zajednička odlika status neprofitnosti. 

Izuzetno je važno da država osigura transparentno i odgovorno trošenje sredstava iz javnih izvora.

Sistem javnog finansiranja organizacija civilnog društva, ali i svih ostalih društvenih subjekata treba sadržavati mehanizme kojima se osigurava da se javni novac troši u skladu s namenom i javnim interesom na osnovu kojeg javni donatori finansijskih potpora donose odluke o finansiranju. Ministarstvo finansija Republike Hrvatske je propisima koji uređuju finansijsko poslovanje neprofitnih trebalo, u skladu sa Nacionalnom strategijom, doprineti razvoju tih mehanizama. Ali nije. Umesto toga je, uvodeći za sve neprofitne pravila koja važe za javni sektor napravilo ozbiljan iskorak prema podržavljenju civilnog društva.

 Izvor: civilnodrustvo.hr

Najčitanije
Obrazovanje

CEU: Stipendije za diplomske i postdiplomske programe

_______
Central European University (CEU) je međunarodni priznati univerzitet za diplomsko (Master) i postdiplomsko (PhD) obrazovanje iz područja društvenih i humanističkih nauka, zaštite životne sredinei matematike. CEU se nalazi u samom srcu…
Društvo

Press Start: Crowdfunding za novinarske priče

_______
Pokretači platforme Press Start žele da im ona omogući mesto gde mogu prikupljati donacije za svoj rad. Platforma je svojevrstan odgovor na potrebu novinara koji žive u zemljama sa ugroženom slobodom govora…
Evropa

Italija će najviše dobiti od EU za imigrante

_______
Evropska komisija odobrila je članicama suočenim sa sve većim brojem imigranata pomoć od 2,4 milijarde evra za narednih šest godina. Najviše će dobiti zemlje koje su prve na udaru –…

Preporučujemo…